Obrazovanje se mijenja, a s njim dolaze i nove ideje o tome kako učenici uče. Jedna takva ideja je konstruktivizam (teorija konstruktivizma), pristup podučavanju koji ima za cilj pomoći učenicima da shvate različite pojmove.
Dakle, što je zapravo konstruktivizam? To je način poučavanja koji se usredotočuje na učenike koji aktivno grade svoje razumijevanje svijeta. To je teorija koji kaže da učenici konstruiraju znanje a ne prihvaćanje informacija.
Ovaj članak razlaže konstruktivizam, objašnjava što je to, zašto je važan, uključene faze učenja, ključne komponente i prednosti koje nudi.
Jednostavnim rječnikom rečeno, konstruktivizam se sastoji u tome da učenici rade više od pukog pamćenja činjenica. Umjesto toga, oni aktivno stvaraju svoje znanje baveći se materijalom. Zamislite to kao izgradnju mentalne strukture znanja, ciglu po ciglu, za razliku od jednostavnog primanja informacija.
Važnost konstruktivizma leži u njegovoj sposobnosti da učenje učini smislenijim. Kada su učenici aktivno uključeni u proces učenja, veća je vjerojatnost da će zapamtiti i razumjeti informacije. To je poput učenja vožnje bicikla – bolje pamtiš ako stvarno okrećeš pedale i održavaš ravnotežu nego samo čitajući o tome.
Faze učenja u konstruktivizmu uključuju različite korake, počevši od početnog susreta s novom informacijom do završne faze svladavanja koncepta. Svaki korak pridonosi ukupnoj izgradnji znanja u umu učenika.
Primarni elementi konstruktivizma uključuju aktivnosti koje potiču istraživanje, suradnju i praktična iskustva. Ovi elementi imaju za cilj pružiti bogato okruženje za učenje u kojem učenici mogu aktivno sudjelovati i shvatiti ono što uče.
Prednosti konstruktivizma su brojne. Potiče kritičko razmišljanje, vještine rješavanja problema i dublje razumijevanje predmeta. Učenici postaju neovisniji učenici, opremljeni za primjenu svog znanja u stvarnim situacijama.
Općenito, konstruktivizam je dinamičan pristup koji pretvara obrazovanje u interaktivno i privlačno putovanje, dopuštajući učenicima da aktivno konstruiraju svoje znanje.
Teorija konstruktivizma i njezino značenje
Konstruktivizam je teorija koja sugerira da učenici ne upijaju samo informacije; umjesto toga, oni aktivno grade svoje znanje. Središnji koncept je da vaša iskustva oblikuju znanje koje stvarate kao učenik.
Razmišljanjem o tim iskustvima i integracijom novih ideja u postojeće znanje poboljšavate svoje razumijevanje.
U konstruktivističkom pristupu, interaktivne metode podučavanja poput rasprava koriste se za stvaranje okruženja za učenje u kojem učenici aktivno surađuju jedni s drugima. Teorija obeshrabruje učenje napamet, umjesto toga naglašavajući razumijevanje.
Važnost konstruktivizma leži u njegovoj sposobnosti da omogući učenicima primjenu i poboljšanje vještina razmišljanja, poput rješavanja problema, za prijenos znanja u nove situacije. Ova teorija ne samo da poboljšava sposobnosti rješavanja problema, već također potiče osobni rast i društvenu integraciju kroz stjecanje novih iskustava.
Na primjer, sudjelovanje u grupama za raspravu olakšava učenje od kolega ili instruktora potičući aktivno sudjelovanje. Ovaj pristup stoji u suprotnosti s pasivno učenje, gdje se apsorbira novo znanje bez generiranja novih ideja.
Razumijevanje različitih konstruktivističkih teorija u obrazovanju
U obrazovanju, četiri glavne vrste konstruktivističkih teorija objašnjavaju kako ljudi uče i stječu znanje.
Trivijalni ili kognitivni konstruktivizam je temeljni tip koji postavlja temelje za druge konstruktivističke ideje. Sugerira da učenici grade znanje tumačenjem osobnih iskustava koristeći svoje mentalne vještine. Učenje je aktivan proces u kojem pojedinci integriraju nove informacije s onim što već znaju. Na primjer, učenik koji razumije množenje može to znanje primijeniti na izračunati postotke.
Radikalni konstruktivizam naglašava da znanje iz udžbenika možda nije toliko značajno kao konstrukcija znanja kroz osobno iskustvo. Ova vrsta konstruktivizma sugerira da je prethodno znanje ključno za razumijevanje novih informacija, ističući duboku vezu između individualnosti učenika i njihovog proces učenja.
Socijalni konstruktivizam vrti se oko ideje da vršnjaci i ljudi iz nečijeg okruženja značajno utječu na proces učenja. To znači da interakcije s vršnjacima, obitelji, učiteljima i administratorima izravno utječu na aktivnosti osobe u kontekstu učenja i šire se izvan formalnog obrazovanja u različita životna iskustva.
Kulturni konstruktivizam tvrdi da su mišljenja učenika pod utjecajem kulture i tradicije njihove okoline. Ova teorija sugerira da razumijevanje osobe kulturnoj pozadini pomaže identificirati čimbenike koji oblikuju njihova mišljenja i perspektive.
Konstruktivistička teorija učenja u 5 jednostavnih faza
Učenje kroz konstruktivističku teoriju uključuje pet ključnih faza koje pomažu učenicima da shvate koncept korak po korak:
U prvoj fazi, nazvanoj "Uključi se", nastavnik pokušava shvatiti što učenik već zna i identificira sve nedostatke u njegovom znanju.
Prelazeći na fazu "Istraživanje", učenici aktivno zaranjaju u novi koncept kroz različita iskustva učenja. Mogu razgovarati sa svojim vršnjacima i iznositi opažanja kako bi bolje razumjeli.
Faza "Objašnjenja" je mjesto gdje edukatori pomažu učenicima u povezivanju novih informacija i rješavaju sva pitanja radi bolje jasnoće.
U fazi "razrade", učenici primjenjuju ono što su naučili, što im omogućuje da steknu dublje razumijevanje koncepta.
Na kraju, u fazi "Evaluiraj", učitelji ocjenjuju učenike da vidim jesu li shvatili glavne pojmove.
Ovih pet faza ključni su u konstruktivizmu jer potiču suradničko i aktivno učenje. Radeći zajedno, učenici mogu učinkovito rješavati probleme i razumjeti nove pojmove.
5 bitnih elemenata konstruktivizma
Konstruktivizam, teorija o tome kako ljudi uče, ima pet važnih aspekata koji utječu na njezinu primjenu na učenike.
Prvo, vrti se oko ideje da je znanje konstruirano. Jednostavnije rečeno, to znači da je ono što znamo izgrađeno na onome što već znamo.
Drugo, učenje se prikazuje kao aktivan proces. To podrazumijeva da učenici nisu pasivni primatelji informacija, već aktivno surađuju sa svojim vršnjacima ili mentorima putem interaktivnih metoda, kao što je sudjelovanje u raspravama.
Pojedinci uče u hodu. Svaki usvojeni koncept pridonosi njihovom razumijevanju, doprinoseći boljem razumijevanju kasnijih ideja.
Učenje se smatra društvenom aktivnošću. To znači da pojedinci stječu znanje ne samo kroz samostalno učenje, već iu interakciji s drugima, bilo da se radi o vršnjacima, nastavnicima ili članovima obitelji.
Učenje je kontekstualno. Učenici shvaćaju nove informacije povezujući ih s onim što već razumiju i u što vjeruju, naglašavajući važnost povezivanja novog znanja s postojećim okvirima.
Štoviše, znanje se promatra kao osobni aspekt. Budući da svatko posjeduje jedinstvena iskustva i prethodno znanje, proces učenja razlikuje se od osobe do osobe.
Na kraju, motivacija igra ključnu ulogu u učenju. Ako učenicima nedostaje motivacije, postaje im izazovno iskoristiti svoja prethodna iskustva i uspostaviti veze s novim informacijama. Motivacija je pokretačka snaga koja poboljšava iskustvo učenja i potiče primjena stečenih znanja.
Prednosti konstruktivizma
Konstruktivizam, teorija učenja, dolazi s nekoliko prednosti koje pridonose zanimljivijem i učinkovitijem obrazovnom iskustvu. Jedna od ključnih prednosti leži u užitku koji donosi u procesu učenja. Za razliku od tradicionalnih metoda u kojima učenici pasivno primaju informacije, konstruktivizam omogućuje učenicima da koriste vlastita iskustva kako bi shvatili novo znanje.
Još jedna značajna prednost je razvoj rješavanja problema i društvenih vještina. Kroz interakciju s mentorima, vršnjacima ili članovima obitelji, učenici se uključuju u značajne aktivnosti koje povećavaju njihovu sposobnost rješavanja problema i snalaženja u društvenim situacijama.
Vlasništvo nad učenjem ključni je aspekt konstruktivizma. Učenici preuzimaju odgovornost za svoje obrazovanje jer se ono temelji na njihovim pitanjima i zapažanjima. Ovaj personalizirani pristup ne samo da čini učenje smislenijim, već i povećava vjerojatnost zadržavanja i primjene znanja u situacijama stvarnog života.
Konstruktivizam također potiče znatiželju među učenicima povezujući aktivnosti učenja s kontekstima stvarnog svijeta. Ova veza ih potiče da propituju i osporavaju postojeće informacije, potičući dublje razumijevanje teme.
Na kraju, konstruktivizam promiče raznolikost u učenju. Dopuštajući učenicima da se oslanjaju na vlastita iskustva i kulturnu pozadinu, stvara se inkluzivnije i dinamičnije obrazovno okruženje. Ovo ne samo da poštuje individualnost učenika, već i obogaćuje cjelokupno iskustvo učenja.
Zaključak
Konstruktivizam je vitalna teorija koja čini učenje zabavnim za učenike. Sve je u uključivanju u učenje, što ga čini zanimljivim. Kada učenici aktivno sudjeluju, počinju kritički razmišljati. To znači da uče kako rješavati probleme, što je super korisno u stvarnom svijetu.
Za razliku od samo sjedenja i slušanja, konstruktivizam dopušta učenicima da koriste ono što već znaju kako bi naučili nove stvari. Kao da nadovezuju na ono što su prije iskusili. Ovakav način učenja je ključan jer potiče kreativnost, analizu i evaluaciju. Pretvara cijelo iskustvo učenja u nešto cool i privlačno.
Ostavi odgovor