Ironija je alat koji pisci koriste kako bi pokazali razliku između onoga što očekujemo da će se dogoditi i onoga što se stvarno događa u priči. Postoje uglavnom tri vrste ironije: dramska, situacijska i verbalna.
Dramatična ironija se javlja kada publika zna nešto što likovi u priči ne znaju. Stvara neizvjesnost, a ponekad i humor jer možemo vidjeti događaje koji se odvijaju drugačije od likova.
Situacijska ironija događa se kada postoji kontrast između onoga što očekujemo da će se dogoditi i onoga što se stvarno događa. Ova vrsta ironije može iznenaditi i zaokupiti publiku okrećući priču u neočekivanim smjerovima.
Verbalna ironija uključuje razliku između onoga što je rečeno i onoga što se misli. Često se događa kada netko kaže suprotno od onoga što stvarno misli, poput sarkazma ili pametne primjedbe.
U pričama ironija dodaje dubinu i intrigu, tjerajući publiku da više razmišlja o likovima i zapletu. To je način na koji se pisci igraju s našim očekivanjima i drže nas zainteresiranima za događaje koji se odvijaju.
Što je ironija?
Ironija je alat za pripovijedanje koji se poigrava s razlikom između onoga što očekujemo i onoga što se stvarno događa. Autori i govornici koriste ironiju kako bi stvari učinili smiješnima, stvorili neizvjesnost ili istaknuli nešto važno. Djeluje tako da pokazuje neusklađenost između onoga što se događa i onoga što smo mislili da će se dogoditi. Ova neusklađenost može privući pozornost na dio priče, osobnost lika ili cjelokupnu temu.
Zamislite da u priči očekujete jedno, ali dogodi se suprotno, nasmijava vas ili vas drži na rubu sjedala. Taj neočekivani obrat ili kontradikcija ono je što ironiju čini zanimljivom. Dodaje dubinu zapletu, otkriva više o likovima i pomaže prenijeti glavne ideje na snažan način. Dakle, kada naiđete na ironiju u knjizi, filmu ili razgovoru, sjetite se da je to poput iznenađenja koje pomaže ispričati bolju, zanimljiviju priču.
Također pročitajte: 15 primjera tema u književnosti
Povijest ironije?
Iako je Alanis Morissette proslavila ironiju, nije je smislila. Zasluge za to idu grčkom liku po imenu Eiron, autsajderu koji je pametno koristio duhovitost da nadmudri druge. To je dovelo do nastanka grčkog izraza "eironeía", koji znači "namjerno pogođeno neznanje". Kasnije je ušao u latinski kao "ironia", da bi na kraju postao naširoko korištena engleska govorna figura u 16. stoljeću.
U književnosti ironija služi kao tajna poruka autora čitatelju, dodajući skrivene slojeve značenja i humora. Dolazi u različitim oblicima, kao što je situacijska ironija, gdje ishodi prkose očekivanjima, poput požara u vatrogasnoj postaji - iznenađujući zaplet. Tu je i dramatična ironija, gdje publika zna nešto što likovi ne znaju, stvarajući opipljivu napetost. I nemojmo zanemariti verbalnu ironiju, gdje izgovorene riječi vješto proturječe namjeravanom značenju, često natopljene sarkazmom ili duhovitošću.
Ironija nadilazi puki sukob očekivanja i stvarnosti; to je sofisticirani alat kojim se služe pisci kako bi unijeli dubinu, humor i neočekivane obrate u svoje priče. Poput književnog začina, ironija ima moć transformirati jednostavnu pripovijest u gurmansku gozbu za um.
Razumijevanje tri vrste ironije
Ironija dodaje zanimljiv zaokret u priče i razgovore. Postoje tri glavne vrste ironije koje možemo istražiti kako bismo bolje shvatili ovo književno sredstvo.
1. Dramska ironija
Dramska ironija, koja se naziva i tragička ironija, događa se kada publika zna nešto važno što glavni likovi u priči ne znaju. Na primjer, u drami “Othello” Williama Shakespearea iz 1603. Othello vjeruje Jagu, ali publika je svjesna da je Jago varalica. Još jedan primjer nalazimo u Grčka tragedija “Car Edip” od Sofokla, koji datira oko 429. godine pr. U ovoj priči publika je već svjesna tragične sudbine glavnog lika prije nego što je on sam otkrije.
Jednostavnije rečeno, dramska ironija je poput tajne koju publika čuva, promatrajući kako likovi ostaju nesvjesni ključnih informacija. Ovo književno sredstvo dodaje neizvjesnost i dubinu zapletu, čineći publiku angažiranijom dok predviđaju kako će likovi reagirati kada naposljetku otkriju istinu.
2. Situacijska ironija
Situacijska ironija događa se kada stvari ne ispadnu onako kako očekujemo. Uzmimo, na primjer, poznatu priču O. Henry, “Dar maga” (1905.). U ovoj priči žena odlučuje prodati svoju dugu kosu kako bi kupila lanac za dragocjeni sat svog supruga. U isto vrijeme, njezin muž prodaje svoj sat kako bi joj nabavio češalj za kosu. Iznenađujuće je to što niti jedno od njih ne predviđa da će njihovi promišljeni darovi biti potkopani postupcima onog drugog. Ovaj neočekivani razvoj događaja stvara situacijsku ironiju.
Posebna je vrsta situacijske ironije kozmička ironija koja otkriva nesklad između savršenog, teorijskog svijeta i praktične, svakodnevne stvarnosti. To je kao kada stvari izgledaju savršeno usklađene u teoriji, ali u stvarnom životu poprimaju ironičan i neočekivan obrat. Razumijevanje situacijske ironije dodaje dodatni sloj užitka pričama, jer učimo očekivati neočekivano.
Također pročitajte: Što je paralelna struktura? Vrste i primjeri
3. Verbalna ironija
Verbalna ironija se javlja kada netko nešto kaže, ali njegove riječi ne odgovaraju njihovom pravom značenju. To se događa kada govornik izražava jedno, a zapravo namjerava nešto drugo. Ovo stvara duhovitu ili kontradiktornu situaciju, jer postoji sukob između onoga što misle i onoga što govore.
Postoje dvije glavne vrste verbalne ironije: prenaglašavanje i podcjenjivanje. Preuveličavanje uključuje pretjerivanje, dok podcjenjivanje umanjuje važnost situacije. Drugi oblik verbalne ironije je sokratska ironija, gdje se osoba pretvara da nešto ne zna kako bi druge potaknula da argumentiraju svoje stavove.
Poznati primjer verbalne ironije može se pronaći u satiričnom eseju Jonathana Swifta, "Skroman prijedlog" (1729). U ovom djelu Swift raspravlja o ozbiljnom problemu, ali prijedlog koji iznosi je toliko ekstreman da postaje jasno da koristi ironiju kako bi kritizirao prevladavajuće stavove svog vremena. Verbalna ironija dodaje dubinu i humor komunikaciji poigravajući se jazom između onoga što je rečeno i onoga što se doista misli.
Ostavi odgovor