Fraze i klauzule su poput građevnih blokova za rečenice. Obje imaju vitalne uloge, ali klauzule su posebne jer su cjelovite ideje koje mogu stajati same. Zamislite ih kao potpune rečenice unutar većih rečenica.
Fraze su skupine riječi koje djeluju zajedno, ali ne izražavaju potpunu misao. Često djeluju kao dijelovi rečenice, dodajući detalje ili informacije.
S druge strane, klauze imaju subjekt (o kome ili čemu rečenica) i glagol (što subjekt radi ili se radnja događa). Oni mogu sami smisliti i ne oslanjaju se na to da će ostatak rečenice razumjeti.
Razumijevanje fraza i klauzula bitno je u engleskoj gramatici jer nam pomažu da izgradimo jasne i smislene rečenice. Daju strukturu i dubinu našem pisanju, omogućujući nam učinkovitije izražavanje ideja. Znajući kako ih ispravno koristiti može vaše pisanje učiniti snažnijim i privlačnijim za čitatelje.
Što je fraza?
Izraz je zbirka riječi koja može uključivati važne dijelove rečenice, poput imenice ili glagola. Međutim, za razliku od potpune rečenice, fraza nema subjekt (onaj koji vrši radnju) i predikat (koji vam govori što subjekt radi). Umjesto toga, rečenici dodaje detalje ili informacije govoreći o subjektu, objektu, glagolu ili kontekstu.
Na primjer, ako kažete "stara kuća uz rijeku", ova grupa riječi tvori frazu, pružajući dodatne pojedinosti o imenici "kuća". Fraze čine rečenice opisnijima ili konkretnijima.
Imajte na umu da, iako se rečenice sastoje od izraza, izdvajanje izraza iz rečenice možda neće samo po sebi učiniti cjelovitu rečenicu. Izrazi rade zajedno s drugim riječima kako bi prenijeli cjelovito misli i ideje.
Razumijevanje izraza ključno je za konstruiranje rečenica koje učinkovito prenose željenu poruku. Djeluju kao ključni gradivni blokovi koji dodaju dubinu i detalje našem jeziku, pomažući nam da se izrazimo preciznije.
8 vrsta fraza u engleskoj gramatici
U svijetu engleske gramatike različite vrste fraza igraju različite uloge. Ovi izrazi, bitni za konstruiranje rečenica, dolaze u osam različitih oblika:
1. Imeničke sintagme
Imenski izraz uključuje imenicu i riječi koje je opisuju. Na primjer, u rečenici "Talentirani, pametni student će diplomirati", imenička fraza je "talentirani, pametan student". To je poput skupine riječi koja nam govori o osobi, mjestu, stvari ili ideji.
Pridjevi, riječi koje opisuju imenice, također su dio imenskih izraza. Oni pomažu dati više detalja o imenici. Razumijevanje imenskih izraza pomaže nam da sastavljamo bolje rečenice, čineći naše pisanje opisnijim i zanimljivijim. To je kao da imamo poseban alat za stvaranje jasnijih slika u našim mislima kada mi čitati ili pisati.
2. Glagolske fraze
Glagolska fraza uključuje glagol i njegove riječi koje opisuju ili modificiraju radnju. Na primjer, u "Mačka mirno spava", glagolska fraza je "mirno spava". Ovi izrazi izražavaju radnje, stanja ili pojave u rečenici. Mogu sadržavati pomoćne glagole (poput "je", "bio je" ili "bit će") i priloge (poput "brzo" ili "sretno") koji daju više pojedinosti o radnji.
Razumijevanje glagolskih fraza pomaže u shvaćanju kako se radnje događaju i njihove nijanse u rečenicama. Na primjer, "Ona je marljivo vježbala" pokazuje glagolsku frazu "marljivo je vježbala", ilustrirajući kontinuirani trud koji je ulagala u praksu.
Također pročitajte: Riječi američkog slenga
3. Gerundijske fraze
Izraz gerunda počinje glagolom koji završava na -ing, djelujući kao imenica. Na primjer, "Čitanje knjiga je ugodno." Ovdje "čitanje knjiga" funkcionira kao fraza gerundija. Ove fraze služe kao subjekti, objekti ili dopune u rečenicama. Mogu uključivati modifikatore, poput pridjeva ili priloga.
Prepoznavanje fraza gerundija pomaže u shvaćanju njihove uloge u rečenici. Oni označavaju radnje ili aktivnosti i ključni su za konstruiranje jasnih, sažetih rečenica. Ispravno prepoznavanje i korištenje fraza gerundija poboljšava komunikacijske vještine, pomažući u učinkovitom pisanju i govoru. Ovladavanje ovim strukturama omogućuje bolje razumijevanje rečenične strukture i gramatike.
4. Infinitivne fraze
Infinitivna fraza, koja počinje riječju "to", sastoji se od infinitivnih glagola. Pokazuje što netko želi ili namjerava učiniti. Na primjer, u rečenici "Gerardov san je proučavati klasike", infinitivna fraza je "proučavati klasike". To objašnjava Gerardovu težnju da uči o klasičnoj književnosti ili predmetima. Infinitivne fraze mogu izraziti ciljeve, želje ili svrhe na jasan i koncizan način.
Ove fraze često slijede glagole poput "želim", "planiram" ili "nadam se". Njihovo razumijevanje pomaže u prepoznavanju nečijih namjera ili ciljeva u rečenici.
5. Apozitivne fraze
Apozitivna fraza dodaje dodatne pojedinosti o imenici. To je skupina riječi odvojenih zarezima koji daju više informacija o imenici. Na primjer, u rečenici "Moj brat, Malcolm, je znanstvenik", "Malcolm" je apozitivna fraza koja govori više o "mojem bratu".
Ove fraze daju bitne ili nebitne detalje. Pomažu razjasniti ili dodati zanimljive informacije rečenici. Bilo da se radi o identificiranju osobe prema njezinoj vezi ili ponudi dodatnih činjenica, pozitivne fraze čine rečenice opisnijima i zanimljivijima.
6. Participne fraze
Participna fraza počinje glagolom koji se mijenja tako da djeluje kao pridjev ili imenica. Pomaže objasniti radnje ili opisati stvari u rečenici. Na primjer, u rečenici, "Nakon što je završio domaću zadaću, Jack je otišao u krevet", participna fraza je "Nakon što je završio svoju zadaću." Dodaje više detalja govoreći o tome što se dogodilo prije nego što je Jack otišao u krevet.
Ove fraze, sastavljene od participa sadašnjeg ili prošlog, čine rečenice zanimljivijima i daju dodatne informacije o radnjama ili subjektima. Oni su poput tajnog sastojka koji začinjava način na koji se izražavamo u pisanom obliku.
7. Prijedložne fraze
Prijedložni izraz koristi riječi poput "na", "u" ili "sa" da pokaže gdje ili kako je nešto. Uzmimo ovu rečenicu: "Pekar je stavio glazuru na tortu." Ovdje je prijedložni izraz "na torti", što nam govori gdje je nestala glazura. Ovi izrazi mogu govoriti o mjestu, vremenu, smjeru ili odnosu. Na primjer, "ispod stola", "tijekom dana" ili "s prijateljem".
Dodaju detalje rečenicama, čineći ih jasnijima. Razumijevanje prijedložnih fraza pomaže u pisanju i govoru jer daju više informacija o predmetu i njegovoj okolini, čineći rečenice opisnijima i zanimljivijima.
8. Apsolutne fraze
Apsolutna fraza sadrži subjekt bez glagola radnje i mijenja cijelu rečenicu. Na primjer, razmislite o rečenici: "Izašao je iz sobe, njišući bokovima." Ovdje apsolutnoj frazi "njegovi kukovi njišu" nedostaje glagol, ali dodaje opisne pojedinosti.
Ove se fraze obično sastoje od imenice i participa (na -ing ili -ed oblik glagola). Oni pružaju dodatne informacije o glavnoj rečenici, često izražavajući simultane akcije ili uvjetima. Iako sama po sebi nije potpuna rečenica, apsolutna fraza poboljšava razumijevanje nudeći dodatni kontekst ili opis. Oni mogu unijeti živost i dubinu u pisanje, slikajući detaljniju sliku za čitatelja.
Također pročitajte: 85 Primjeri usporedbi
Što je klauzula?
Klauzula je skupina riječi koja čini dio rečenice i izražava potpunu ideju. Svaka rečenica ima dva bitna dijela: subjekt (glavna osoba, stvar ili ideja) i glagol (radnja ili stanje). Mogu stajati zasebno kao rečenica ili raditi zajedno unutar veće rečenice. Rečenice se sastoje od nezavisnih klauzula, koje mogu stajati same, i zavisnih klauzula, koje se oslanjaju na nezavisnu klauzulu kako bi upotpunile svoje značenje.
Na primjer, u rečenici "Mačka je potjerala miša", "mačka" je subjekt, a "progonjena" je glagol, što ga čini neovisnom klauzulom jer može stajati sam. Međutim, u rečenici "Kad je mačka lovila miša", "Kad je mačka lovila miša" zavisna je rečenica kojoj je potrebno više informacija da bi oblikovala cjelovitu misao.
Razumijevanje rečenica pomaže nam u stvaranju dobro strukturiranih rečenica i prenošenju jasnih ideja. Omogućuju nam da opišemo akcije, stanja, lokacije i više o temama o kojima raspravljamo.
4 vrste klauzula u engleskoj gramatici
U engleskoj gramatici postoje četiri primarne vrste klauzula, od kojih svaka služi različitim svrhama u konstruiranju rečenica. Ove rečenice igraju ključnu ulogu u izražavanju ideja i povezivanju misli unutar rečenice.
1. Glavni članovi u rečenicama
Glavna rečenica u rečenici sastoji se od subjekta i glagola. Može biti samostalna rečenica ili se može spojiti s drugim dijelom kako bi se dobilo više detalja. Na primjer, u knjizi Lava Tolstoja Rat i mir postoji jednostavna rečenica: "Kapi su kapale." Ovdje je "kapi" imenica, a "kapalo" je glagol, stvarajući glavnu rečenicu.
Kada se dvije glavne rečenice spoje sa zarezom i koordinirajućim veznikom, one tvore složenu rečenicu. Primjer bi bio: "Moj pas je bio nemiran, pa smo otišli u šetnju."
Glavne rečenice su sastavni dijelovi rečenica. Sadrže bitne elemente koji prenose cjelovite misli. Na primjer, "Mačka je spavala" glavna je rečenica jer ima subjekt ("mačka") i glagol ("spavala"), tvoreći potpunu ideju.
Razumijevanje glavnih rečenica pomaže u konstruiranju smislenih rečenica. Oni daju strukturu i jasnoću onome što komuniciramo, omogućujući nam da učinkovitije izrazimo svoje ideje.
2. Podređene rečenice
Podređena rečenica, često povezana riječima poput "jer", "kao" ili "dok", manji je dio rečenice povezan s glavnom idejom. Također se može pridružiti glavnoj klauzuli koristeći koordinirajuće riječi poput "ili", "ali" ili "još". Kada stoji samostalno, podređena rečenica može se činiti kao cjelovita rečenica, ali potrebna joj je riječ za povezivanje kako bi imala smisla unutar šireg konteksta.
Na primjer, uzmite rečenicu "Pao je jer se spotaknuo." Ovdje, "jer se spotaknuo" je podređena rečenica, koja dodaje više detalja zašto je pao. Ne izražava samu potpunu misao, već nadopunjuje glavnu misao u rečenici.
Podređene rečenice daju dodatne informacije, pojašnjavaju detalje ili pokazuju odnose između različitih dijelova rečenice. Oni dodaju dubinu i složenost našoj komunikaciji pružajući više konteksta i objašnjenja. Razumijevanje načina na koji ove klauze funkcioniraju unutar rečenične strukture pomaže u konstruiranju jasnije i preciznije komunikacije.
3. Pridjevske rečenice
Priložna odredba koja se ponekad naziva i priložna odredba, dio je rečenice koji ne može stajati sam i povezan je s glavnom rečenicom riječima poput "tko", "koga", "čiji", "koji" ili "taj .” Također se može povezati pomoću riječi poput "kada", "gdje" ili "zašto". Jednostavno rečeno, daje dodatne informacije o imenici ili zamjenici u glavnoj rečenici.
Zamislite ovo: kada dodajete pojedinosti u rečenicu o osobi, stvari ili čak situaciji, možda koristite pridjevsku klauzulu. Na primjer, u rečenici "Plakala je kad ju je Brad šutnuo", dio "kad ju je Brad šutnuo" pridjevska je rečenica. Objašnjava više o vremenu ili situaciji koja uzrokuje plač.
Ove rečenice pomažu da naše rečenice budu bogatije i jasnije. Oni pružaju više specifičnih detalja koji nam pomažu razumjeti tko, što, kada, gdje, zašto ili kako u situaciji. Bilo da se radi o opisu osobe, mjesta ili događaja, pridjevske rečenice dodaju dubinu i kontekst onome što govorimo.
4. Imeničke rečenice
Imenska rečenica je kao poseban dio rečenice koji zauzima mjesto imenice. Zamislite da imate rečenicu: "Zlatna medalja ide pobjedniku." Pa, možete to malo promijeniti i reći: "Zlatna medalja ide onome tko pobijedi u utrci." Vidite što se tamo dogodilo? “Tko god pobijedi u utrci” ušao je umjesto “pobjednika”. To je imenička rečenica koja radi svoje!
Zamislite imeničku klauzulu kao zamjenu za običnu imenicu, ali je malo otmjenija. To nije samo jedna riječ; to je cijela skupina riječi koja se ponaša kao imenica. Dakle, umjesto da kažete nešto jednostavno poput "osoba" ili "mjesto", koristite cijelu mini-rečenicu da obavite posao.
Kad uočite imeničku rečenicu, to je kao da tražite tajni odlomak u rečenici. Tu je, obavlja posao imenice, ali je malo duži i detaljniji. Prilično je cool kako stvari možemo mijenjati u rečenicama da budu zanimljivije, zar ne?
Također pročitajte: 59 Primjeri metafora
Klauzule protiv fraza u rečenicama
Kada pišemo rečenice, važno je shvatiti razliku između rečenica i fraza. Klauzula je cjelovita ideja sa subjektom i glagolom. S druge strane, fraza je zbirka riječi koja dodaje pojedinosti subjektima ili objektima u rečenici, ali sama po sebi ne tvori potpunu misao.
Rečenice, osobito podređene ili odnosne, često trebaju veznici pridružiti ih glavnoj rečenici. Unatoč ovom dodatku, još uvijek sadrže subjekt i glagol. U složenim rečenicama klauze se mogu sastojati od jedne ili dvije fraze, no te fraze ne mogu funkcionirati neovisno.
Na primjer, razmislite o ovome: "Mačka je, sjedeći na prostirci, jurila miša." Ovdje je "sjedenje na prostirci" fraza koja modificira subjekt "mačka". Međutim, "Mačka je lovila miša" cjelovita je klauzula koja tvori potpunu ideju.
Razumijevanje klauzula i izraza pomaže u konstruiranju rečenica koje prenose cjelovite misli i pružaju dodatne pojedinosti. Klauzule daju rečenici strukturu i koherentnost predstavljanjem cjelovitih ideja, dok fraze poboljšavaju rečenice dodavanjem opisnih elemenata bez oblikovanja samih cjelovitih misli.
Ostavi odgovor