Obrazovanje se mijenja, a s njim dolaze i nove ideje o tome kako učenici uče. Jedna od takvih ideja je konstruktivizam (teorija konstruktivizma), nastavni pristup koji ima za cilj da pomogne učenicima da shvate različite koncepte.
Dakle, šta je zapravo konstruktivizam? To je način podučavanja koji se fokusira na učenike koji aktivno grade svoje razumijevanje svijeta. To je teorija koja kaže da učenici konstruišu znanje umjesto prihvatanja informacija.
Ovaj članak razbija konstruktivizam, objašnjavajući šta je to, zašto je važan, uključene faze učenja, ključne komponente i prednosti koje nudi.
Jednostavno rečeno, konstruktivizam je u tome da učenici rade više od pukog pamćenja činjenica. Umjesto toga, oni aktivno stvaraju svoje znanje baveći se materijalom. Zamislite to kao izgradnju mentalne strukture znanja, ciglu po ciglu, za razliku od jednostavnog primanja informacija.
Važnost konstruktivizma leži u njegovoj sposobnosti da učenje učini smislenijim. Kada su učenici aktivno uključeni u proces učenja, veća je vjerovatnoća da će zapamtiti i razumjeti informacije. To je kao da naučite da vozite bicikl – bolje pamtite pedaliranjem i balansiranjem, a ne samo čitanjem o tome.
Faze učenja u konstruktivizmu uključuju različite korake, počevši od početnog susreta s novim informacijama do završne faze savladavanja koncepta. Svaki korak doprinosi ukupnoj izgradnji znanja u umu učenika.
Primarni elementi konstruktivizma uključuju aktivnosti koje podstiču istraživanje, saradnju i praktična iskustva. Ovi elementi imaju za cilj da obezbede bogato okruženje za učenje u kojem učenici mogu aktivno učestvovati i imati smisla u onome što uče.
Prednosti konstruktivizma su brojne. Podstiče kritičko razmišljanje, vještine rješavanja problema i dublje razumijevanje predmeta. Učenici postaju samostalniji učenici, opremljeni za primjenu znanja u stvarnim životnim situacijama.
Generalno, konstruktivizam je dinamičan pristup koji transformiše obrazovanje u interaktivno i zanimljivo putovanje, omogućavajući učenicima da aktivno konstruišu svoje znanje.
Teorija konstruktivizma i njen značaj
Konstruktivizam je teorija koja sugerira da učenici ne upijaju samo informacije; umjesto toga, oni aktivno grade svoje znanje. Centralni koncept je da vaša iskustva oblikuju znanje koje stvarate kao učenik.
Razmišljajući o ovim iskustvima i integrirajući nove ideje u postojeće znanje, poboljšavate svoje razumijevanje.
U konstruktivističkom pristupu, interaktivne nastavne metode kao što su diskusije koriste se kako bi se stvorilo okruženje za učenje u kojem učenici aktivno učestvuju jedni s drugima. Teorija obeshrabruje napamet, umjesto toga naglašava razumijevanje.
Važnost konstruktivizma leži u njegovoj sposobnosti da omogući učenicima da primjene i poboljšaju vještine razmišljanja, kao što je rješavanje problema, da prenesu znanje u nove situacije. Ova teorija ne samo da poboljšava sposobnosti rješavanja problema, već i podstiče lični rast i društvenu integraciju kroz sticanje novih iskustava.
Na primjer, učešće u diskusionim grupama olakšava učenje od vršnjaka ili instruktora ohrabrujući aktivno učešće. Ovaj pristup je u suprotnosti sa pasivno učenje, gde se nova znanja apsorbuju bez generisanja novih ideja.
Razumijevanje različitih konstruktivističkih teorija u obrazovanju
U obrazovanju, četiri glavne vrste konstruktivističkih teorija objašnjavaju kako ljudi uče i stiču znanje.
Trivijalni ili kognitivni konstruktivizam je fundamentalni tip koji postavlja temelje za druge konstruktivističke ideje. Predlaže da učenici grade znanje tumačenjem ličnih iskustava koristeći svoje mentalne vještine. Učenje je aktivan proces u kojem pojedinci integriraju nove informacije s onim što već znaju. Na primjer, učenik koji razumije množenje može primijeniti to razumijevanje na izračunati procente.
Radikalni konstruktivizam naglašava da znanje iz udžbenika možda nije toliko smisleno kao izgradnja znanja kroz lično iskustvo. Ova vrsta konstruktivizma sugerira da je prethodno znanje ključno za razumijevanje novih informacija, naglašavajući duboku vezu između individualnosti učenika i njihove proces učenja.
Socijalni konstruktivizam vrti se oko ideje da vršnjaci i ljudi iz nečijeg okruženja značajno utiču na proces učenja. To znači da interakcije sa vršnjacima, porodicom, nastavnicima i administratorima direktno utiču na aktivnosti osobe u kontekstu učenja i šire se izvan formalnog obrazovanja u različita životna iskustva.
Kulturni konstruktivizam smatra da su mišljenja učenika pod utjecajem kulture i tradicije njihovog okruženja. Ova teorija sugerira da razumijevanje osobe kulturnoj pozadini pomaže identificirati faktore koji oblikuju njihova mišljenja i perspektive.
Konstruktivistička teorija učenja u 5 jednostavnih faza
Učenje kroz konstruktivističku teoriju uključuje pet ključnih faza koje pomažu učenicima da shvate koncept korak po korak:
U prvoj fazi, nazvanoj „Engage“, nastavnik pokušava da shvati šta učenik već zna i identifikuje sve praznine u njihovom znanju.
Prelazeći na fazu „Istraživanje“, učenici aktivno zaranjaju u novi koncept kroz različita iskustva učenja. Oni mogu razgovarati sa svojim vršnjacima i dati zapažanja kako bi bolje razumjeli.
Faza „Objasni“ je u kojoj edukatori pomažu učenicima u povezivanju novih informacija i rješavaju sva pitanja radi bolje jasnoće.
U fazi „Elaborat“, učenici primjenjuju ono što su naučili, omogućavajući im da dublje razumiju koncept.
Konačno, u fazi „Evaluacija“, nastavnici procjenjuju učenike da vide da li shvataju glavne koncepte.
Ovih pet faza su ključne u konstruktivizmu jer potiču saradnju i aktivno učenje. Zajedničkim radom učenici mogu efikasno rješavati probleme i razumjeti nove koncepte.
5 osnovnih elemenata konstruktivizma
Konstruktivizam, teorija o tome kako ljudi uče, ima pet važnih aspekata koji utiču na njenu primjenu na učenike.
Prvo, vrti se oko ideje da je znanje konstruirano. Jednostavnije rečeno, to znači da je ono što znamo izgrađeno na onome što već znamo.
Drugo, učenje se prikazuje kao aktivan proces. Ovo implicira da učenici nisu pasivni primaoci informacija, već se aktivno uključuju sa svojim vršnjacima ili mentorima kroz interaktivne metode, kao što je učešće u diskusijama.
Pojedinci uče kako idu. Svaki usvojeni koncept doprinosi njihovom razumijevanju, doprinoseći boljem razumijevanju narednih ideja.
Učenje se smatra društvenom aktivnošću. To znači da pojedinci stiču znanje ne samo kroz samoučenje, već i kroz interakciju s drugima, bilo da se radi o vršnjacima, edukatorima ili članovima porodice.
Učenje je kontekstualno. Učenici shvataju nove informacije povezujući ih sa onim što već razumiju i vjeruju, naglašavajući važnost povezivanja novog znanja sa postojećim okvirima.
Štaviše, znanje se posmatra kao lični aspekt. Budući da svako posjeduje jedinstveno iskustvo i predznanje, proces učenja varira od osobe do osobe.
Na kraju, motivacija igra ključnu ulogu u učenju. Ako učenicima nedostaje motivacije, za njih postaje izazov da iskoriste svoja prijašnja iskustva i uspostave veze s novim informacijama. Motivacija je pokretačka snaga koja poboljšava iskustvo učenja i ohrabruje primjena stečenog znanja.
Prednosti konstruktivizma
Konstruktivizam, teorija učenja, ima nekoliko prednosti koje doprinose zanimljivijem i efikasnijem obrazovnom iskustvu. Jedna ključna prednost leži u uživanju koje donosi procesu učenja. Za razliku od tradicionalnih metoda gdje učenici pasivno primaju informacije, konstruktivizam omogućava učenicima da iskoriste vlastita iskustva kako bi dobili smisao u novom znanju.
Još jedna značajna prednost je razvoj vještina rješavanja problema i socijalnih vještina. Kroz interakciju sa tutorima, vršnjacima ili članovima porodice, učenici se uključuju u značajne aktivnosti koje poboljšavaju njihovu sposobnost rješavanja problema i snalaženja u društvenim situacijama.
Vlasništvo nad učenjem je ključni aspekt konstruktivizma. Učenici preuzimaju odgovornost za svoje obrazovanje jer se ono zasniva na njihovim pitanjima i zapažanjima. Ovaj personalizirani pristup ne samo da čini učenje značajnijim, već i povećava vjerovatnoću zadržavanja i primjene znanja u stvarnim životnim situacijama.
Konstruktivizam takođe izaziva radoznalost među učenicima povezujući aktivnosti učenja sa stvarnim kontekstom. Ova povezanost ih potiče da preispituju i osporavaju postojeće informacije, podstičući dublje razumijevanje predmeta.
Konačno, konstruktivizam promoviše raznolikost u učenju. Dopuštajući učenicima da crpe iz vlastitog iskustva i kulturnog porijekla, stvara se inkluzivnije i dinamičnije obrazovno okruženje. Ovo ne samo da poštuje individualnost učenika, već i obogaćuje cjelokupno iskustvo učenja.
zaključak
Konstruktivizam je vitalna teorija koja učenike čini učenje zabavnim. Sve je u uključivanju u učenje, što ga čini zanimljivim. Kada učenici aktivno učestvuju, počinju kritički razmišljati. To znači da uče kako rješavati probleme, što je super korisno u stvarnom svijetu.
Za razliku od samo sjedenja i slušanja, konstruktivizam omogućava učenicima da koriste ono što već znaju da nauče nove stvari. To je kao da se nadovezuju na ono što su ranije iskusili. Ovaj način učenja je ključan jer potiče kreativnost, analizu i evaluaciju. Čitavo iskustvo učenja pretvara u nešto cool i zanimljivo.
Ostavite odgovor