Bubnjevi i udaraljke važni su u mnogim vrstama glazbe diljem svijeta, kroz povijest. Oni stvaraju ritam u raznim glazbenim stilovima, a njihova se upotreba s vremenom razvijala. U početku su se bubnjevi izrađivali od tikvica, a sada imamo moderne elektroničke bubnjeve. Putovanje bubnjeva obuhvaća stoljeća i različite dijelove svijeta, prikazujući raznolik raspon glazbenih tradicija.
Ritmički otkucaji koje proizvode bubnjevi doprinose jedinstvenosti svakog glazbenog žanra. Bilo da se radi o drevnim ritmovima bubnjeva ili suvremenim zvukovima elektroničkih bubnjeva, uloga bubnjeva u glazbi bila je značajna i dinamična.
Ovo glazbeno putovanje odražava bogatu povijest i kulturnu raznolikost koju bubnjevi i udaraljke donose u svijet glazbe.
Drevno podrijetlo bubnjeva
Bubnjevi, bitni u raznim kulturama, imaju bogatu povijest koja seže oko 5500. pr. Kr. u Kini. Arheološki nalazi otkrivaju da su udaraljkaši tijekom tog drevnog razdoblja koristili bubnjeve izrađene od aligatorske kože. Štoviše, drevni prikazi iz Mezopotamije, Egipta, Grčke i Rima zorno prikazuju bubnjeve kao sastavni dio vjerskih ceremonija i kulturnih događaja. Dokazi ukazuju na istodobni razvoj ručnih bubnjeva i bubnjeva koji se sviraju s batinama.
Kineski artefakti prikazati rane prakse bubnjanja, gdje upotreba aligatorove kože kao materijala za bubanj ističe domišljatost drevnih udaraljkaša. U drugim dijelovima svijeta, ikonske slike iz Mezopotamije, Egipta, Grčke i Rima naglašavaju značajnu ulogu koju su bubnjevi imali u različitim društvima. Ti bubnjevi nisu bili samo instrumenti, već su imali kulturno i vjersko značenje, pridonoseći ritmu ceremonija i okupljanja.
Tko je izumio bubnjeve?
Izum bubnjeva ne može se pripisati određenim pojedincima, kao što povjesničari glazbe obično priznaju. Bubnjevi su se, kao i mnogi drugi glazbeni instrumenti, postupno razvijali stoljećima kroz stalne inovacije. Ova se evolucija ogleda u stvaranju bubnjeva za bubnjeve, uključujući batake i filcane batove.
Za razliku od nekih izuma koji se mogu pratiti unatrag do jednog trenutka ili izumitelja, povijest bubnjeva je priča o neprekidnom usavršavanju. Različite kulture diljem svijeta pridonijele su razvoju različitih vrsta bubnjeva, svaki sa svojim jedinstvenim karakteristikama. Na primjer, djembe iz zapadne Afrike, taiko iz Japana i mali bubanj iz Europe prikazuju različito porijeklo bubnjarske tradicije.
Bubnjare, sastavni dio obitelji udaraljki, također su prošle sličan evolucijski proces. Izum bubnjarskih palica i batova, izrađenih od različitih materijala za različite zvukove, dodao je dubinu i svestranost tehnikama bubnjanja.
Također pročitajte: Grčko kazalište – 7 korisnih činjenica
Povijest bubnjeva diljem kontinenata
Drevni bubnjevi, stari tisućama godina, otkriveni su diljem Afrike, Azije i Bliskog istoka. Korijeni modernog seta bubnjeva leže u starim grčkim i sirijskim reljefima, mezopotamskim i sumerskim reljefnim skulpturama i neolitskim kineskim artefaktima. Ljudi diljem svijeta genijalno su izradili glave bubnjeva koristeći životinjsku kožu u raznim kulturama i društvima.
Početak udaraljki
Udaraljke imaju dugu povijest, a neke od najstarijih napravljene su od kostiju mamuta otkrivenih na području današnje Belgije. Ovi instrumenti, za koje se vjeruje da postoje od 70,000 godina prije Krista, spadaju u kategoriju idiofona. Idiofoni stvaraju zvuk kroz vibracije samog instrumenta. Ovi rani artefakti daju uvid u porijeklo glazbenog izražavanja i ljudske fascinacije stvaranjem ritmičkih zvukova.
Upotreba mamutovih kostiju kao medija za izradu idiofona naglašava snalažljivost drevnih zajednica u izradi glazbenih alata od materijala dostupnih u njihovom okruženju.
Ova drevna praksa utrla je put raznolikom svijetu udaraljki koje imamo danas, prikazujući trajno zanimanje čovječanstva za ritam i zvuk.
Podrijetlo okvirnih bubnjeva u drevnim civilizacijama
Bubnjevi koje vidimo u današnjoj glazbi vuku korijene sve do glazbenih instrumenata drevne Mezopotamije i Egipta. Te su drevne kulture koristile bubnjeve s okvirima, koji su u biti bili plitki drveni okviri s glavama bubnjeva nategnutim preko njih.
Ovi rani bubnjevi s okvirom prethodnici su malih bubnjeva i tom-tomova koji su se pojavili u dvadesetom stoljeću. Kako su ovi bubnjevi evoluirali u konstrukciji, tako su se unutar svake kulture razvile jedinstvene tehnike bubnjanja i zvukovi.
Putovanje okvirnog bubnja od njegovih početaka u Mezopotamiji i Egiptu postavilo je temelje za raznolike i izražajne stilove bubnjanja u kojima uživamo moderna glazba.
Također pročitajte: Besplatne božićne skripte za igranje
Korijeni klasičnih bubnjeva u Europi
Povijest klasičnih bubnjeva u Europi ima svoje početke u drevnim tradicijama Bliskog istoka. Za kotliće, poznate kao timpani u klasičnoj glazbi, vjeruje se da potječu iz egipatske i turske kulture. Ovi bubnjevi su svojim prepoznatljivim zvukom našli put u klasičnu glazbu Europe. Slično tome, klasični bas bubanj potječe iz Osmanskog Carstva, pridonoseći bogatom svijetu europskih klasičnih udaraljki.
S vremenom su se te bubnjarske tradicije razvile i spojile, stvarajući jedinstveno i raznoliko nasljeđe koje i danas odjekuje klasičnom glazbom. Putovanje klasičnih bubnjeva od Bliskog istoka do Europe prikazuje međupovezanost glazbenih kultura i trajan utjecaj povijesnih korijena na suvremene umjetničke izričaje.
Podrijetlo bubnjeva u američkoj glazbi
Korijeni kompleta bubnjeva sežu do europskih klasičnih instrumenata, utječući na stvaranje peteročlanog ansambla koji je ključan za oblikovanje američke jazz i rock glazbe. Današnja popularna glazba svoje bubnjeve i kontrabas bubnjeve duguje svojim klasičnim pandanima, posebno klasičnim bas bubnjevima.
Mali bubnjevi, naširoko korišteni u rock, pop i jazz žanrovima, pronalaze svoje podrijetlo u bočnim bubnjevima marširajućih bendova. Ova evolucija naglašava međukulturalni utjecaj i prilagodbu koja je definirala komplet bubnjeva, prikazujući njegov put od klasičnih korijena do toga da postane kamen temeljac u raznim suvremenim glazbenim žanrovima.
Rođenje suvremenog kompleta bubnjeva
Moderni peterodijelni set bubnjeva, kako ga danas prepoznajemo, vuče korijene iz New Orleansa s početka dvadesetog stoljeća. Bubnjari, posebno Warren "Baby" Dodds, odigrali su ključnu ulogu u oblikovanju ove evolucije prilagođavanjem klasičnih instrumenata za stvaranje svestranog seta bubnjeva. Među tim izmjenama bila je i transformacija bas bubnja.
Tradicionalno sviran ručnim maljevima u klasičnoj glazbi, Dodds i drugi su ga ponovno osmislili za popularnu glazbu, postavljajući ga na pod i koristeći pedalu za bas bubanj. Inovacija nožne papučice pripisuje se William F. Ludwig, osnivač tvrtke Ludwig Drums. Njegov pionirski doprinos značajno je utjecao na razvoj modernog kompleta bubnjeva, označavajući transformativni trenutak u povijesti udaraljki.
Ostavi odgovor