Fraze i rečenice su kao gradivni blokovi za rečenice. Oboje igraju vitalne uloge, ali klauzule su posebne jer su potpune ideje koje mogu postojati same. Zamislite ih kao potpune rečenice unutar većih rečenica.
Fraze su grupe riječi koje rade zajedno, ali ne izražavaju potpunu misao. Često djeluju kao dijelovi rečenice, dodajući detalje ili informacije.
Rečenice, s druge strane, imaju subjekat (kome ili o čemu je rečenica) i glagol (šta subjekt radi ili radnja se dešava). Oni sami mogu imati smisla i ne oslanjaju se na to da će ostatak rečenice biti shvaćen.
Razumijevanje fraza i rečenica je bitno u engleskoj gramatici jer nam pomažu da izgradimo jasne i smislene rečenice. Oni daju strukturu i dubinu našem pisanju, omogućavajući nam da efikasnije izrazimo ideje. Znati kako ih pravilno koristiti može učiniti vaše pisanje jačim i zanimljivijim za čitaoce.
Šta je fraza?
Fraza je skup riječi koje mogu uključivati važne dijelove rečenice, kao što su imenica ili glagol. Međutim, za razliku od potpune rečenice, fraza nema i subjekt (onaj koji radi radnju) i predikat (koji vam govori šta subjekt radi). Umjesto toga, dodaje detalje ili informacije u rečenicu govoreći o subjektu, objektu, glagolu ili kontekstu.
Na primjer, ako kažete "stara kuća pored rijeke", ova grupa riječi formira frazu, pružajući dodatne detalje o imenici "kuća". Fraze čine rečenice opisnijim ili konkretnijim.
Imajte na umu da iako se rečenice sastoje od fraza, izdvajanjem fraze iz rečenice možda neće biti sama po sebi kompletna rečenica. Fraze rade zajedno s drugim riječima kako bi prenijele kompletnost misli i ideje.
Razumijevanje fraza je ključno u građenju rečenica koje efikasno prenose željenu poruku. Oni djeluju kao osnovni gradivni blokovi koji dodaju dubinu i detalje našem jeziku, pomažući nam da se preciznije izrazimo.
8 vrsta fraza u engleskoj gramatici
U svijetu engleske gramatike različite vrste fraza igraju različite uloge. Ove fraze, neophodne za građenje rečenica, dolaze u osam različitih oblika:
1. Imeničke fraze
Imenička fraza uključuje imenicu i riječi koje je opisuju. Na primjer, u rečenici “Talentovani, pametni student će diplomirati” imenička fraza je “talentovani, pametni student”. To je poput grupe riječi koja nam govori o osobi, mjestu, stvari ili ideji.
Pridjevi, riječi koje opisuju imenice, također su dio imenskih fraza. Oni pomažu da se daju više detalja o imenici. Razumijevanje imenskih fraza pomaže nam da izgradimo bolje rečenice, čineći naše pisanje opisnijim i zanimljivijim. To je kao da imamo poseban alat za stvaranje jasnijih slika u našim umovima kada to radimo čitati ili pisati.
2. Glagolske fraze
Glagolska fraza uključuje glagol i njegove riječi koje opisuju ili modificiraju radnju. Na primjer, u “Mačka mirno spava” glagolska fraza je “mirno spava”. Ove fraze izražavaju radnje, stanja ili pojave u rečenici. Mogu sadržavati pomoćne glagole (poput „je“, „bio“ ili „će biti“) i priloge (poput „brzo“ ili „srećno“) koji daju više detalja o radnji.
Razumijevanje glagolskih fraza pomaže u razumijevanju načina na koji se radnje dešavaju i njihovih nijansi u rečenicama. Na primjer, „Ona je marljivo vježbala“ pokazuje glagolsku frazu „vrijedno vježbala“, ilustrujući kontinuirani trud koji je uložila u praksu.
Takođe pročitajte: Riječi američkog slenga
3. Gerundijske fraze
Gerundska fraza počinje glagolom koji se završava na -ing, djelujući kao imenica. Na primjer, “Čitanje knjiga je uživanje.” Ovdje "čitanje knjiga" funkcionira kao gerundijska fraza. Ove fraze služe kao subjekti, objekti ili dopune u rečenicama. Mogu uključivati modifikatore, kao što su pridjevi ili prilozi.
Prepoznavanje gerundijskih fraza pomaže u razumijevanju njihove uloge u rečenicama. Oni ukazuju na radnje ili aktivnosti i ključni su u građenju jasnih, sažetih rečenica. Pravilno prepoznavanje i korištenje gerundijskih fraza poboljšava komunikacijske vještine, pomažući u efikasnom pisanju i govoru. Ovladavanje ovim strukturama olakšava bolje razumijevanje strukture rečenice i gramatike.
4. Infinitivne fraze
Infinitivna fraza, koja počinje riječju "to", sastoji se od infinitiva glagola. Pokazuje šta neko želi ili namerava da uradi. Na primjer, u rečenici "Gerardov san je proučavati klasike", infinitivna fraza je "učiti klasike". To objašnjava Gerardovu težnju da uči o klasičnoj književnosti ili predmetima. Infinitivne fraze mogu izraziti ciljeve, želje ili svrhe na jasan i koncizan način.
Ove fraze često prate glagole kao što su „željeti“, „planirati“ ili „nadati se“. Njihovo razumijevanje pomaže u prepoznavanju nečijih namjera ili ciljeva u rečenici.
5. Apozitivne fraze
Apozitivna fraza dodaje dodatne detalje o imenici. To je grupa riječi odvojenih zarezima koje daju više informacija o imenici. Na primjer, u rečenici “Moj brat Malcolm je naučnik”, “Malcolm” je apozitivna fraza koja govori više o “mojem bratu”.
Ove fraze pružaju bitne ili nebitne detalje. Pomažu da se pojasni ili doda zanimljive informacije u rečenicu. Bilo da se radi o identifikaciji osobe po njenom odnosu ili davanju dodatnih činjenica, apozitivne fraze čine rečenice opisnijim i privlačnijim.
6. Participialne fraze
Particijalna fraza počinje glagolom koji se mijenja da djeluje kao pridjev ili imenica. Pomaže u objašnjenju radnji ili opisu stvari u rečenici. Na primjer, u rečenici „Nakon što je završio domaći zadatak, Jack je otišao u krevet“, participalna fraza je „Nakon što je završio domaći“. Dodaje više detalja govoreći o tome šta se dogodilo prije nego što je Jack otišao u krevet.
Ove fraze, formirane od participa sadašnjih ili prošlih, čine rečenice zanimljivijima i daju dodatne informacije o radnjama ili subjektima. Oni su poput tajnog sastojka koji začinjava način na koji se izražavamo u pisanju.
7. Predloške fraze
Prijedložna fraza koristi riječi poput "uključeno", "u" ili "sa" da pokaže gdje ili kako je nešto. Uzmite ovu rečenicu: “Pekar je stavio šlag na tortu.” Ovdje je prijedložna fraza "na torti", koja nam govori gdje je otišao šlag. Ove fraze mogu reći o mjestu, vremenu, smjeru ili odnosu. Na primjer, “ispod stola”, “tokom dana” ili “sa mojim prijateljem”.
Dodaju detalje rečenicama, čineći ih jasnijim. Razumijevanje prijedložnih fraza pomaže u pisanju i govoru jer daju više informacija o subjektu i njegovom okruženju, čineći rečenice opisnijim i zanimljivijim.
8. Apsolutne fraze
Apsolutna fraza sadrži subjekt bez glagola radnje i modificira cijelu rečenicu. Na primjer, razmislite o rečenici: „Izašao je iz sobe, ljuljajući se kukovima.“ Ovdje apsolutnoj frazi „njegovi bokovi ljuljaju“ nedostaje glagol, ali dodaje opisne detalje.
Ove fraze se obično sastoje od imenice i participa (-ing ili -ed oblik glagola). Oni pružaju dodatne informacije o glavnoj klauzuli, često izražavajući istovremene radnje ili uslove. Iako nije potpuna rečenica sama po sebi, apsolutna fraza poboljšava razumijevanje nudeći dodatni kontekst ili opis. Oni mogu unijeti živost i dubinu u pisanje, oslikavajući detaljniju sliku za čitaoca.
Takođe pročitajte: 85 Primeri poređenja
Šta je klauzula?
Klauzula je grupa riječi koja čini dio rečenice i izražava potpunu ideju. Svaka klauzula ima dva bitna dijela: subjekt (glavno lice, stvar ili ideja) i glagol (radnju ili stanje bića). Mogu stajati samostalno kao rečenica ili raditi zajedno unutar veće rečenice. Rečenice se sastoje od nezavisnih rečenica, koje mogu stajati same, i zavisnih rečenica koje se oslanjaju na nezavisnu klauzulu da upotpune svoje značenje.
Na primjer, u rečenici "Mačka je jurila miša", "Mačka" je subjekt, a "jurio" je glagol, što ga čini nezavisnom rečenicom jer može stajati samostalno. Međutim, u rečenici "Kad je mačka jurila miša", "Kad je mačka jurila miša" je zavisna klauzula kojoj je potrebno više informacija da bi se formirala potpuna misao.
Razumijevanje klauzula pomaže nam da stvorimo dobro strukturirane rečenice i prenesemo jasne ideje. Omogućuju nam da opišemo radnje, stanja, lokacije i još mnogo toga o temama o kojima razgovaramo.
4 vrste rečenica u engleskoj gramatici
U engleskoj gramatici postoje četiri primarne vrste klauzula, od kojih svaka služi različitim svrhama u građenju rečenica. Ove klauzule igraju ključnu ulogu u izražavanju ideja i povezivanju misli unutar rečenice.
1. Glavne rečenice u rečenicama
Glavna rečenica se sastoji od subjekta i glagola. To može biti rečenica za sebe ili biti spojena s drugim dijelom kako bi se dalo više detalja. Na primjer, u knjizi Lava Tolstoja Rat i mir postoji jednostavna rečenica: "Kapi su kapale". Ovdje je “drops” imenica, a “dripped” je glagol koji stvara glavnu rečenicu.
Kada se dvije glavne rečenice spoje sa zarezom i koordinirajućim veznikom, one tvore složenu rečenicu. Primjer bi bio: “Moj pas je bio nemiran, pa smo otišli u šetnju.”
Glavne rečenice su građevni blokovi rečenica. Sadrže bitne elemente koji prenose potpune misli. Na primjer, "mačka je spavala" je glavna rečenica jer ima subjekt ("mačka") i glagol ("spavao"), formirajući potpunu ideju.
Razumijevanje glavnih rečenica pomaže u konstruiranju smislenih rečenica. Oni daju strukturu i jasnoću onome što komuniciramo, omogućavajući nam da efikasnije izrazimo svoje ideje.
2. Podređene rečenice
Podređena rečenica, često povezana riječima kao što su "jer", "kao" ili "dok", manji je dio rečenice povezan s glavnom idejom. Također se može pridružiti glavnoj klauzuli koristeći koordinirajuće riječi poput „ili“, „ali“ ili „još“. Kada stoji samostalno, podređena rečenica može izgledati kao potpuna rečenica, ali joj je potrebna spojna riječ da bi imala smisla u širem kontekstu.
Na primjer, uzmite rečenicu “Pao je jer se sapleo.” Ovdje je podređena rečenica “jer se sapleo” koja dodaje više detalja zašto je pao. Ne izražava potpunu misao sam po sebi, već nadopunjuje glavnu ideju u rečenici.
Podređene rečenice daju dodatne informacije, pojašnjavaju detalje ili pokazuju odnose između različitih dijelova rečenice. Oni dodaju dubinu i složenost našoj komunikaciji dajući više konteksta i objašnjenja. Razumijevanje načina na koji ove klauzule funkcioniraju u strukturi rečenice pomaže u izgradnji jasnije i preciznije komunikacije.
3. Rečenice pridjeva
Pridjevska klauzula koja se ponekad naziva i priloška klauzula je dio rečenice koji ne može stajati samostalno i povezan je s glavnom rečenicom riječima poput "ko", "koga", "čiji", "koji" ili "taj .” Može se povezati i putem riječi poput "kada", "gdje" ili "zašto". Jednostavno rečeno, daje dodatne informacije o imenici ili zamjenici u glavnoj rečenici.
Zamislite ovo: kada dodate detalje u rečenicu o osobi, stvari ili čak situaciji, možda koristite pridjevsku klauzulu. Na primjer, u rečenici „Plakala je kada ju je Brad ostavio“, dio „kada ju je Brad ostavio“ je pridjevska klauzula. Objašnjava više o vremenu ili situaciji koja je izazvala plač.
Ove klauzule pomažu da naše rečenice budu bogatije i jasnije. Oni pružaju konkretnije detalje koji nam pomažu da razumijemo ko, šta, kada, gdje, zašto ili kako u situaciji. Bilo da opisuju osobu, mjesto ili događaj, pridjeve dodaju dubinu i kontekst onome što govorimo.
4. Imeničke rečenice
Imenička klauzula je kao poseban dio rečenice koji zamjenjuje imenicu. Zamislite da imate rečenicu: "Zlatna medalja ide pobjedniku." Pa, možete ga malo promijeniti i reći: "Zlatna medalja ide onome ko pobijedi u utrci." Vidite šta se tamo dogodilo? "Ko god pobedi u trci" stupio je na mesto "pobednika". To je imenička klauzula koja radi svoje!
Zamislite imeničku klauzulu kao zamenu za običnu imenicu, ali je malo otmenija. To nije samo jedna riječ; to je čitava grupa riječi koje djeluju kao imenica. Dakle, umjesto da kažete nešto jednostavno poput "osoba" ili "mjesto", koristite cijelu mini rečenicu da obavite posao.
Kada uočite imensku klauzulu, to je kao da pronađete tajni odlomak u rečenici. Tu je, radi imenicu, ali je malo duži i detaljniji. Prilično je cool kako možemo mijenjati stvari u rečenicama da ih učinimo zanimljivijima, zar ne?
Takođe pročitajte: 59 Primjeri metafora
Rečenice nasuprot frazama u rečenicama
Kada pišemo rečenice, važno je shvatiti razliku između rečenica i fraza. Klauzula je potpuna ideja sa subjektom i glagolom. S druge strane, fraza je zbirka riječi koja dodaje detalje subjektima ili objektima u rečenici, ali sama po sebi ne formira potpunu misao.
Rečenice, posebno podređene ili relativne, često su potrebne veznici da ih pridružite glavnoj rečenici. Uprkos ovom dodatku, oni i dalje sadrže subjekt i glagol. U složenim rečenicama, klauzule se mogu sastojati od jedne ili dvije fraze, ali te fraze ne mogu djelovati nezavisno.
Na primjer, razmislite o ovome: “Mačka, koja je sjedila na prostirci, jurila je miša.” Ovdje je "sjedenje na prostirci" fraza koja modificira temu "mačka". Međutim, “Mačka je jurila miša” je potpuna klauzula koja formira punu ideju.
Razumijevanje klauzula i fraza pomaže u konstruiranju rečenica koje prenose potpune misli i pružaju dodatne detalje. Rečenice daju strukturu i koherentnost rečenicama predstavljajući potpune ideje, dok fraze poboljšavaju rečenice dodavanjem opisnih elemenata bez formiranja potpunih misli.
Ostavite odgovor